Postovani, imam problem koji me jako zabrinjava i koji me sve vise i vise o_meta_ u normalnom zivotu i radu.
Prije dvije i pol godine sam imao problema sa lupanjem srca, gusenjem i anksioznosću. Dugo sam lutao od doktora do doktora dok nisam dospio do doktorice koja mi je pomogla. Propisala mi je beta blokator Byol 2,5 mg 2x1/2, Controloc 20 mg 1x1 koje pijem i dan danas te Bosnyl koji sam pio 8 mjeseci. Već nakon 7-10 dana mi je bilo bolje i simptomi su uskoro nestali. Nastavio sam da zivim sasvim normalno.
Međutim prije par mjeseci, nakon jedne dijete ponovo mi se nesto počelo događati. Prvo sam osjećao napetost u zelucu i vrtoglavice, posebno prilikom gladi i nesto kao pritisak u misićima iznad usiju. Vremenom su se simptomi pogorsavali i dolazili novi. Nalazi krvi i urina, te ultrazvuk stitnjaće i srca nisu pokazali nista sto bi upućivalo na neku bolest. Svi doktori kojima sam sam se obratio su se samo nasmijali i rekli '' ma nije to nista, nemoj na to mislit i proći će '' , ali ne prolazi. Naprotiv. Svakim danom mi je sve gore. Uskoro su se pojavile i glavobolje, naročito u očima i potiljku, blazi bolovi u vratu ramenima, leđima, stomačnim misićima, nervoza u zelucu, pritisak u glavi. U stvari ponekada imam osjećaj kao da su mi svi misići u tijelu zgrčeni. S_meta_ mi jako svijetlo i jake promjene vremena. Sve česće se osjećam i nekako kao osamućen, kao da sve oko mene izgleda nestvarno poput sna ( sto je posebno uznemirujuće ). Najgore mi je jutro i prijepodne. Dali ja to ludim ili sam već poludio ? Svi kazu da je sve ok, nalazi to potvrđuju, ali ja se osjećam uzasno. Stalno sam pospan, sto je ponekad nepodnosljivo. Ako sam gladan osjećam nervozu u zelucu i vrtoglavicu, a kad se najedem onda pritisak u grudima i preskakanje srca. Doktorica mi je rekla da je ovo najvjerovatnije produkt dugogodisnjeg gomilanja emocija i stresa. Predlozila je da kad mi bude tesko popijem lexilijum 1.5 mg. Ne znam, ali ja ovako vise ne mogu. Molim vas pomozite mi.
Imam 27 godina, radim uredski posao, ne pijem, ne pusim. Trudim se da izlazim, da se krećem, da ne padam u depresiju. Ljudi jos uvijek na meni ne primjećuju te promjene ( dobro glumim ), ali izgleda da polako gubim bitku. Ima li ikakve sanse da opet budem normalan ? Svaki savjet bi mi dobro dosao. Hvala.